Nemoj citat i odi doma
16.10.2008., četvrtak
Ubojice kamenja i svega kaj je vrijedno
Doba je, doba je. Bralo se navelko u to doba godine , sunce je przilo pokvareno jajce od slona i pitalo za smjer u bespucima svemira. Ja sam kao i svaki ostali iduci i pokretni put brao kostanje, bilo je jos takozvanih ljudi koji su pricali rijeci i divili su divnoj statuti u sumi.Tada sam ugledao malu Tartufarku Snjezanu. Tresla se i govorila da je doba... Pitam ju dan prije. Cek Snjezana o kojim dobima bus ti govorila kad te sutra sretnem u sumi? Skuzila je moje trik pitanje i vise se nije pojavila, poslje cujem da se udala za astronauta i odselila s planete. A da mi je samo priznala sve bi bilo drugacije. Kako rijeci odmicu i redovi se gomilaju dolazimo do one stare price , neki bi mogli rec da je to anegdota a mozda cak i oni kojih vise nema bi rekli da je to stara prica. Ta famozna prica o striki Dragi koji svake godine nabere milijun tisuca i devetsto milijuna stotina kila kostanja. Selo je zaprepasteno tim dogadajima dok on doma fura tolko robe a odrasli i neobuzdani mladici iz sume nestaju u divljini te cudne sume. Baba Manda je upitala Dragu da kak on to misli, da gdje je njezin sin Sinko. Baba se prodala za 2 vrece kostanja i nikad vise nije postavila to pitanje. Tu dolazi prica o mrkome seljaku Zeki koji nije imal pojma koji se kurac desava u selu ali je uvijek bil vesel. |
